Čeda Jovanović o zdravstvenim problemima: "Počeli su da mi otkazuju organi"
Čedomir Jovanović, poznati političar i dugogodišnji glas opozicije, otvorio je dušu o stravičnoj borbi za life koju je vodio nakon teškog oblika koronavirusa. Njegovi lekari nisu dali optimistic prognoze, a vitalni organi su mu, kako je sam opisao, u jednom trenutku počeli da otkazuju. U podkastu za Večernje novosti, Jovanović je govorio o stanju koje je ličilo na kraj — kada mu je kapacitet pluća pao sa 8,2 na svega 0,7 litara.
Teška infekcija uzrokovana virusom dovela je do gotovo potpunog zastoja rada pluća, a razmena gasova u disajnim organima srušila se na svega 60%. To znači da je njegovo telo primalo minimalnu količinu kiseonika, što je predstavljalo direktnu pretnju po survival . Politik je bio primoran da bude na dugotrajnom lečenju van Srbije, gde su mu stručnjaci dali mali šansu za oporavak. Ipak, Jovanović naglašava da je čitavu situaciju doživeo sa iznenađujućom calm , gotovo kao da je bio pripremljen.
„Pre dve ili tri godine bio sam na ivici, teško sam disao. Sve to su posledice korone i svega što sam proživeo“, rekao je Jovanović, dodajući da su mu lekari jasno rekli da više nema pluća i da su mu dani, eventualno meseci, brojani. Takva diagnosis bi većinu ljudi slomila, ali on tvrdi da je u sebi osetio neobičan mir — ne rezignaciju, već prihvatanje. Njegova iskrenost otvara pitanje koliko političari u Srbiji govore o sopstvenim slabostima i ličnim krizama.
Ovaj trenutak nije samo lični iskustvo, već i public signal o dugoročnim posledicama pandemije koje i dalje deluju. Dok se društvo vraća ka normali, ljudi poput Jovanovića podsćevaju da su neke rane nevidljive, ali duboke. Njegova borba protiv bolesti — i preživljavanje — mogu poslužiti kao podstrek za bolju podršku onima koji se bore sa post-kovidskim complications .
Iako je sada u stabilnijem stanju, Jovanovićev priča ostavlja lasting utisak. Njegova iskrenost može pomoći da se smanji stigmatizacija oko mentalnog i fizičkog zdravlja među javnim ličnostima. Kada neko ko je stalno u centru pažnje prizna slabost, to postaje čin courage — ne slabosti.
Nikad nisam pomislila da ću videti Čedu ovako ranjivog. To što deli ovo iskreno... to je pravi act čin empatije.
Ako mu je plućni kapacitet pao na 0,7 litara, kako uopšte nije preminuo? Lekari mora da su uradili nešto neverovatno. To je pravi medical medicinski podvig.
Ljudi koji prežive takve stvari nikad nisu isti. Ne znam da li je to blessing blagoslov ili prokletstvo.
Sve dok političari ne počnu da pričaju o zdravlju kao o pravu, a ne kao sramoti, ništa se neće promeniti. Ovo je prvi korak ka honesty iskrenosti.
Jedino što me iznenađuje je koliko malo govori o lečenju. Gde su ti lekari, šta su uradili? Ima li neka treatment terapija koja može pomoći drugima?
Njegov mir u trenucima kada mu je život bio u opasnosti... to mi je najjače ostalo. Kako neko može da bude tako peaceful miran?
Zanimljivo kako sada priča o zdravlju, a ranije je sve to zanemarivao. Malo liči na licemerje, no dobro je da je preživeo.
Kad čujem brojke — 0,7 litara, 60% razmene gasova — to mi zvuči kao kraj. Da je to bio ja, ne bih imao ni pola njegove strength snage.