Od priča o fajnal-foru do nestanka u mečevima odluke
Crvena zvezda Meridianbet je ponovo zaustavljena u pokušaju ulaska u final , nakon poraza protiv Barselone (80:72) u prvom meču plej-ina Evrolige. Ovaj rezultat ne samo da završava sezonu za beogradski tim, već otvara i pitanja o performansama ključnih igrača, a jedan od najvećih izvora razočarenja bio je performance Čime Monekea, koji je tokom sezone više govorio nego delovao u najbitnijim trenucima.
Iako je Moneke statistički bio među boljim igračima Zvezde sa prosekom od skoro 14 poena i više od šest rebounds po utakmici, njegovo prisustvo na terenu u ključnim duelima izgledalo je sve slabije. U meču protiv Barselone, kao i u ranijem susretu sa Partizanom koji je odlučivao o daljem nastavku u Evroligi, Moneke je praktično nestao – sa samo jednim pokušajem iz igre za 26 minuta protiv rivala iz Beograda. Takav decline u trenucima najvećeg pritiska izazvao je kritike među navijačima i analitičarima.
Jedan od razloga zašto je očekivan viši nivo mogao biti njegova uloga izvan terena: Moneke je aktivan u media i podkastima koje sam vodi, graditi svoj imidž kao jednog od vođa i najboljih krilnih centara u Evropi. Ipak, taj imidž nije pratio reality na parketu u najvažnijim utakmicama. U direktnom duelu sa Vilom Klajburnom i Tornikom Šengelijom – igračima koji su dominirali – Moneke je bio potisnut i nesiguran.
Već početkom januara, nakon pobede nad Anadolu Efesom, Moneke je izjavio da zna da će Zvezda stići do Atine, što je podiglo očekivanja među navijače. Ali taj isti confidence izgleda kao prazna retorika kada se pogleda njegova statistika u završnici: 30 minuta na terenu protiv Barselone i samo pet poena, bez jednog koša iz igre. Za igrača koji se istakao kao najveće pojačanje sezone, to je daleko ispod standard koji se traži u takvim situacijama.
Iako Zvezda i dalje nudi visoke ulaganja i pojačanja, ponovni propust u ulasku u četvrtfinale ostavlja crisis poverenja. Dejan Radonjić ostaje jedini trener koji je timu doveo do fajnal-fora, još 2015/16. godine. Danas, pitanje nije samo u taktici, već u sposobnosti ključnih igrača da prenesu reči u action kada je najviše na njima. Moneke je bio glas sezone – ali ne i njen heroj.
Sve je bilo u redu dok nije trebalo da show up dođe na teren. Govori, emisije, podkasti – a u meču odluke? Tišina.
Zašto uvek verujemo rečima a ne statistici u ključnim utakmicama? Ovaj pattern obrazac se ponavlja godinama.
Ne treba nam više igrača koji vode podkaste. Treba nam ko da score postigne koš pod pritiskom.
Barselona je bila bolja, ali niko nije očekivao da Moneke bude potisnut kao da ni nije tu. Gde je taj intensity napad od kojeg je govorio?
Imaš pravo, ali ni ostali nisu bili super. Problem je sistem, ne samo jedan player igrač.
Ako obećavaš prolazak do Atine, a onda nestaneš u meču odluke, to više nije greška – to je failure neuspeh.