„Nasiljem nas pokušavaju uplašiti“ — Vučević o noći u Zemunu
violence pokušavaju da frighten većinsku Srbiju — takvu optužbu direktno upućuje Miloš Vučević onima koji su noću u Zemunu napali aktiviste Srpske napredne stranke. Na svom Instagram profilu, lider SNS-a opisuje kako su članovi stranke samo hteli da razgovaraju sa svojim neighbors , a susreli se s pretnjama, insults i fizičkim attacks . Scena je bila jasna: štandovi postavljeni, dijalog otvoren — ali odgovor nije bio politički, već fizički.
Vučević tvrdi da kada neko nema policy , program ni kvalitetne ljude, lako sklizne ka nasilju. „Kada nemate politiku, program ni kvalitetne ljude, onda vrlo lako spadnete na najniže grane i postanete nasilnik“, rekao je, upućujući snažnu poruku onima koji odbacuju javni debate u korist zastrašivanja. Njegova analiza postavlja pitanje: da li je ulica još mesto za politiku, ili samo za confrontation ?
Ipak, naglašava da su aktivisti ostali hladnokrvni, a najteže posledice sprečene su zahvaljujući brzom response policije. „Teže posledice izbegnute su zahvaljujući prisebnim aktivistima Srpske napredne stranke i brzom reakciju pripadnika MUP-a“, naveo je. Ovaj trenutak ističe granicu između chaos i reda — granicu koju, kako kaže, snaga države drži na mestu. Ali koliko dugo može država da bude na licu mesta svaki put kada politika propadne?
Za Vučevića, ovo nije slučajan incident, već deo obrasca — kontinuirana namera da se većina u Srbiji zastraši. „Još jednom su dokazali kontinuitet njihove namere da nasiljem uplaše većinsku Srbiju“, izjavio je. SNS se time stavlja u ulogu branitelja suverene i patriotic Srbije, dok protivnike pozicionira kao one koji odbacuju demokratske norme. Poruka je jasna: nećemo se withdraw .
Kada politika postane battlefield bojno polje, gubimo svi. Ali ko pravi prvi korak ka nasilju?
Svakako je nasilje neprihvatljivo, ali šta je izazvalo takvu reakciju? Da li je dovoljno reći 'bili smo tu da razgovaramo'?
Zemun više nije mesto za calm mirne razgovore, sve više liči na teren za ideološke sukobe.
Ako je MUP bio prisutan, zašto uopšte došlo do fizičkog contact kontakta? Gde je granica odbrane i prevencije?
Moja porodica iz Srbije kaže da atmosfera postaje sve napetija. Strah je stvarna stvar, bez obzira na političku pripadnost.
Nasilje nikada nije rešenje. Treba vratiti respect poštovanje u politiku, pre nego što izgubimo sve.
SNS brani Srbiju? Pa ko je napada? Većina ljudi samo želi miran život, ne rat.
Kako ovo završava? Sa više štandova ili više patrola?