Vučić u Šantiliju: „Razumeli smo vaše poruke“
good je što smo čuli sve što je francuski predsednik imao da kaže, jer sada je jasno u kom direction će krenuti Evropa – ka zajedničkoj security , ali u svemu ostalom, ka nekom drugom, manje jasnom smeru. Vučić je istakao da Srbija stoji u teškoj geopolitičkoj poziciji, ne samo zbog geografije već i zbog složene political stvarnosti. „Mi smo tu samo mali deo“, rekao je, ali dodao kako ipak ima prostora za optimizam – bar kad je ljudski mentalitet u pitanju. Dok neke zemlje žive u stalnom tenziji, Srbijanci još uvek razmišljaju o tome kako da dvaput godišnje odemo na more.
On je upozorio da Evropa gubi svoj influence , dok Kina, Rusija i Turska napreduju brže. „Živimo u mehuru“, rekao je, i to ne samo mi u Srbiji, već i sama Evropa, koja odbija da vidi šta se dešava izvan njenih granica. Vučić je izrazio zabrinutost zbog toga što Evropa, umesto da traži strateške saveznike, izgleda kao da prati Ameriku i Kinu, umesto da vodi sopstvenu politiku. „Potrebne su jače odluke“, naglasio je – ali priznao da Srbija u tom procesu ne može da bude glavni igrač, već posmatrač koji mora da bude alert .
Posebno oštar je bio u kritici Tonija Picule, čiju sliku sa puškom u ruci nazvao message koja ne ostavlja prostora za tumačenje. „Dovoljno mi je da vidim sliku njega sa kalašnjikovom u rukama da razumem sve njegove poruke“, rekao je. Pitanje je, dodao je, šta je sa rafalima – da li i to nije poruka susedima? Da li ideja o vojnom savezu sa Prištinom i Tiranom ne treba da nas defend ? „Ne smemo da se branimo? Razumeli smo vaše poruke“, izjavio je, naglašavajući da će Srbija biti dovoljno snažna da se protect .
Podsetio je i na složene odnose u regionu, posebno na događaje u Srebrenici pre deset godina, kada je, kako kaže, bilo pokušaja da se zaustavi pomirenje između Srba i Bošnjaka. „Ko zna koje su sve strane službe organizovale incidente“, pitao je retorički. Svaki put kada dođe do napretka, pojavljuju se laži – kao što je bio slučaj sa takozvanim 'Sarajevo safarijem'. Cilj, kaže Vučić, je uvek isti: rasprsiti mržnju između naroda koji bi trebalo da žive u miru. Postavlja pitanje: ko ima interes da se Srbija sruši, i zašto baš sada?
Završio je komentarom o emigrantima iz Srbije koji traže da se EU sredstva preusmere sa države ka pojedincima, naročito studentima. „Za mene su svi građani isti“, rekao je – grandparents , roditelji, deci i studenti. Njegova misija, kaže, nije da pobeđuju samo studenti, već entire Srbija. Takvim emigrantima, koji rade protiv zemlje, neće verovati niko. Na kraju, komentarišući nadmetanje u politici, istakao je Vladana Đokića kao kandidata s više iskustva – zato što ima years – ali izrazio nadu da će lista biti osvežena mlađim licima.
Zanimljivo kako uvek neko drugi 'šalje poruke', a mi samo reagujumo. Da li i naši političari šalju signals signale koje drugi pogrešno tumače?
Evropa zaista gubi uticaj, ali da li Srbija ima jasnu viziju gde ide, ili samo reaguje na tuđe pokrete?
„Dvaput godišnje na more“ – ta rečenica više govori o mentalitetu nego ceo koncept geopolitike. Možda baš to i jeste naša snaga, jednostavnost u ciljevima.
Slika sa kalašnjikovom je zaista snažna, ali da li je to više simbolika ili stvarna pretnja? Treba razlikovati image imidž od politike.
Emigranti traže pravednost za studente, a Vučić odgovara emocijama. Gde je konkretan plan za obrazovanje?
Srebrenica i 'safari' – ove reference nisu slučajne. Pokušaj da poveže prošle konflikte sa današnjim političkim taktikama je jasan.
„Više godina“ kao kriterijum za liderstvo? Možda vreme da promenimo taj kriterijum u prilog iskustvu i kompetenciji, a ne samo uzrastu.