Brnabić o blokaderskim medijima: „Kad pobede – sve je regularno, kad izgube – izbori nisu slobodni“
Premijerka Srbije Ana Brnabić oštro je kritikovala neke medije nazvavši ih "blokaderskim", optuživši ih za double standard u prikazivanju političkih događaja. U objavi na društvenoj mreži Iks, Brnabić je istakla da kada su protivnici vlasti uspešni, mediji to doživljavaju kao redovnost, ali kada izgube, isti mediji tvrde da izbori nisu bili free .
„Kad blokaderi pobede – sve je regularno. Kad blokaderi izgube – vlast je kriva jer nigde ne dozvoljavamo slobodne izbore“, napisala je Brnabić, ističući šta smatra contradiction u medijima. Pominjanje „dve vesti koje se poništavaju“ na istom mediju ukazuje na njen stav o nedoslednosti i bias koje vladaju u izveštavanju.
Ona je dodala da takvi mediji stalno koriste retoriku koja uključuje violence , hatred i laži, umesto da nude konstruktivnu analizu. Po njoj, to je način da se prikrije sopstvena incompetence i da se svaki politički neuspeh protumači kao sistemski failure vlasti.
Ova izjava dolazi u vreme povećane tension između vlade i dela medija koji kritikuju vladajuću stranku. Brnabićeva poruka je jasna: smatra da određeni mediji ne rade kao watchdog , već kao aktivni učesnici u političkoj borbi, što baca senku na njihovu credibility i objektivnost.
Ovakav ton sa visokog političkog položaja podstiče raspravu o ulozi medija u demokratiji. Ako mediji deluju kao deo jedne strane, a ne kao neutralni posmatrači, to može da dovede do daljeg erozije public trust – ne samo u izbore, već u samu instituciju novinarstva.
Sve dok vlast kontroliše većinu medija, ova optužba zvuči kao hypocrisy licemerje. Ko kontroliše državne kanale? Ko daje novac preko državnih narudžbina? To je pravi problem.
Ne znam za druge, ali ja osećam stalni pressure pritisak kada gledam vesti. Ili si sa vlašću, ili si protiv – nema sredine.
Brnabić ima pravo kad govori o kontradiktornim porukama, ali zanemaruje da isto radi vlast. Kada njen tim pobedi – demokratija je jakala, kad izgubi – election fraud prevara na izborima.
„Kukumavčenje, nasilje, mržnja“ – pa to su reči koje ona upravo koristi. Čini mi se da je cela ova priča više o rhetoric retorici nego o stvarnim medijima.
Problem nije samo u jednom komentaru, već u sistemu. Kad se media ownership vlasništvo nad medijima ne otkriva jasno, niko ne može reći ko stoji iza 'nepristrasnih' vesti.
Ako već pričamo o lažima, ko je odgovoran kad državni mediji lažu? Zašto niko ne kritikuje state propaganda državnu propagandu isto kao 'blokaderske' kanale?