Šta nam donosi digitalni evro – nova era evropskog suvereniteta?
Evropska centralna banka (ECB) već godinama razmišlja o uvođenju digitalnog evra, no pressure iz političkih i ekonomskih krugova raste. Cilj nije da se ukinu kovnice ili novčanice, već da se stvori solution za sve popularniji bezgotovinski promet. Prema Deutsche Welhe, digitalni evro ne bi zamenio fizički novac, već bi mu bio potpun digitalni par, sa value u odnosu 1:1.
Danas su globalni lideri u digitalnim plaćanjima američke kompanije: PayPal, Apple Pay, Google Pay. I Visa i Mastercard su u suštini američki service providers . Kao što ističe ekonomista Edgar Valk iz Metzler Asset Management, to stvara rizik: „Ako se u SAD promeni political climate , možemo biti ugroženi. Zato moramo da postanemo nezavisniji.“
Digitalni evro bi korisnicima omogućio plaćanje putem tzv. digitalnog novčanika – wallet – direktno sa telefona, 24 sata dnevno, čak i bez interneta. Iako već postoje privatne opcije poput Weroa, evropskog sistema za direktna prebacivanja, ECB i dalje vidi potrebu za vladinim digitalnim novcem. „Ne radi se o istiskivanju konkurencije, već o stvaranju public option “, kaže ekonomista Tobijas Berg.
Geopolitički, digitalni evro može povećati autonomy EU u finansijskom sektoru. Iskustva sa američkom politikom i ruskim gasom pokazala su koliko je važna strategijska nezavisnost. „Moramo nešto da uradimo kako bismo ojačali evropski suverenitet u platnom prometu“, kaže evropski poslanik Damijan Boselager. Berg dodaje da bi digitalni evro mogao postati „jedinstveni standard – slično kao USB-C“, omogućavajući međuspojivost i efikasnije transakcije.
Zakonski okvir za digitalni evro trenutno se priprema na nivou Evropske unije. Ako se tehničke prepreke, pitanja privatnosti i data protection reše, uvođenje bi moglo početi 2029. godine. Potrošači bi tada imali više izbora: kreditne kartice, Wero, ili direktno sredstva iz centralne banke – sve u cilju jače i sigurnije evropske financial infrastructure .
Zanimljivo koliko jedan wallet može da bude politički trenutan.
Ako već imamo Wero i kartice, šta nam tačno dodaje digitalni evro? Da li je to više symbolic simbolički potez nego praktičan?
Ne treba zaboraviti da kontrola nad plaćanjima znači ogromnu power moć. Ako ECB ima direktni pristup svakom računu, to je ozbiljan signal ka centralizaciji.
Slažem se da je autonomy autonomija važna, ali da li će obični građani uopšte osetiti razliku?
USB-C poredba je sjajna. Jedinstveni standard za plaćanja bi zaista bio revolucija u Evropi. Sada svaki bankarski sistem ima svoj interface interfejs.
Amerika kontroliše finansijski sistem kroz dolare i tehnologiju. Ako Evropa ne reaguje, ostaje u dependency zavisnosti.
A šta sa privacy privatnošću? Ako država vidi sve transakcije, gde je granica?
Digitalni evro neće zameniti gotovinu, ali će dati EU uticaj u globalnim finansijama. To je dugoročna igra.