Srbija – „kineska vazalna država“?
Da li Srbija postaje vassal state Kine? Pitanje koje postavlja nemački dnevni list Berliner Zeitung izazvalo je međunarodnu diskusiju o geopolitičkom pomeranju na Balkanu. Tekst naglašava da Srbija sve više usmerava svoju spoljnu policy ka Pekingu, dok Kina odgovara rastućim ekonomskim i vojnim influence u regionu. Autor Aleksandar Rotert ističe da, iako Srbija zvanično teži pristupu EU, njeni koraci sve više protivreče evropskim vrednostima.
Ključni podatak: preko 60% uvoza oružja u Srbiji dolazi iz Kine, što znači da je Peking već zamenio Moskvu kao glavnog dobavljača. Ovaj trend uključuje i isporuku naprednih sistema kao što su protivvazdušni FK-3 i balističke hipersonične rakete CM-400 AKG sa dometom do 400 km. Ova oružana expansion izazvala je zabrinutost susednih zemalja, naročito Hrvatske, čiji je premijer Andrej Plenković uputio zabrinutost generalnom sekretaru NATO-a Marku Rutu.
Srbija je takođe postala prvi strateški partner Kine u srednjoj i istočnoj Evropi, sa brojnim milijardama eura teškim infrastrukturnim projektima koje vode kineske kompanije. U isto vreme, zemlja ignoriše sankcije EU protiv Rusije i održava civilne avionske linije sa ruskim destinacijama. Ova dual approach – približavanje i Kini i Rusiji – dovodi do pitanja o autentičnosti Beogradove evropske orijentacije.
Rotert navodi da se u NATO krugovima Vučić nezvanično smatra "manjim zlom": "Vučić je đavo kojeg poznajemo", kako je rekao anonimni diplomat. Ova perception podsmeva na Miloševića iz devedesetih, ali sa novim geopolitičkim alijansima. Pritom, kineska podrška u pitanju priznanja Kosova dodatno učvršćuje Beogradovu poziciju, što izaziva tenzije u regionu, posebno posle sukoba na granici sa Kosovom 2023. godine.
Studija fondacije Bertelsmann klasifikuje Srbiju, zajedno sa Rusijom i Belorusijom, kao autokratiju – jedinu u Evropi. Ovo, uz rastuću zavisnost od Kine, baca senku na budućnost srpske demokratije. Dok Evropom dominira zabrinutost, autor upozorava: Zapad jedva primećuje kako se Srbija postepeno pretvara u kineski geopolitički outpost u srcu kontinenta.
Ako već mora da bira strateškog partnera, zašto ne EU? Ovo ima više smisla od military spending vojnog troška koji raste dok ljudi napuštaju zemlju.
Nije to samo oružje – to je signal svetu da Srbija menja taktiku. Ali koja je cena?
Svaki put kad Vučić ode u Moskvu ili Peking, kaže da je to radi ravnoteže. A opet, nikad ne ide na vojne vežbe sa NATO-om. Ko to zove balance ravnotežom?
Zanimljivo kako se sve više govori o security bezbednosti Srbije, ali retko o bezbednosti građana – posla, plate, zdravstva.
Da li je Srbija vazalna država? Ne još. Ali smer je jasan, a public trust javno poverenje u vlast pada.
Kina gradi puteve, ali i uticaj. Pitanje je koliko će dugo Srbija moći da igra tu double game dvostruku igru bez da izgubi identitet.