Tajne iza refrena: Ko je pevao, a ko špijunovao?
Na surface , scena je bila svetla i glasna — koloritne odeće, blistavi mikrofoni, publika koja vapi za još. Ali ispod te energije, kažu neki od onih koji su stajali na njoj, vijugala je tiha nit državne security . U doba bivše Jugoslavije, pevači nisu bili samo zabavljači; bili su i sources , neformalni špijuni u svetu gde je svaka priča na pijaci mogla imati političku value . Mnogi su danas ćutljivi, ali oni koji progovore otkrivaju sistem u kome je saradnja s DB bila gotovo neizbežna — ne u smislu uniforme, već preko operative druženja i nenametljivih pitanja posle koncerta.
Jedina koja je otvoreno priznala takvu ulogu bila je Vesna Rivas. explained je da su muzičari bili pogodni jer stalno dolaze u kontakt s masama. singers su se družili s ljudima sa obe strane zakona, a tajne službe su to znale i iskorišćavale. „Recimo, dogodi se neko ubistvo — službenici DB odmah jure svoje izvore sa estrade“, rekla je. Čak i kada nisu bili svesni, pevači su često davali informacije koje su se kasnije proved korisnima. Službe nisu uvek tražile direktne izveštaje; bilo je dovoljno trust i prilika da se nešto neformalno prenese.
Spasić, bivši operativac SDB, dodaje da nema profile za saradnika — sve zavisi od popularnosti, komunikativnosti, kretanja po krugovima. Ne odvija se u kancelarijama, već na public mestima, tokom proslava ili putovanja. A kada je reč o interest države, odgovor je uvek bio isti: nema prava na odbijanje. Iako je takav pritisak bio prisutan, najveći problem, kaže dr Darko Trifunović, nije bio sam kontakt — već abuse . Službe su se ponekad pretvarale u kriminalne mreže, a njihove značke koristile se u namerama daleko izvan državne control .
Kiki Lesendrić, umesto odgovora, izabrao je ironiju. refused je ozbiljnu raspravu i rekao da je bio u DB sa 11 godina, ali izbačen jer je nosio patike sa američkom zastavom. Iako to zvuči kao šala, iza toga se naslućuje truth — atmosfera u kojoj je svaki gest mogao biti tumačen kao threat . Estrada je bila scena na dve nivoe: jedna za publiku, druga za arhive. Danas, kada se priča o prošlosti, javnost postavlja pitanja: koliko od toga je bilo real , a koliko sistematsko? I šta to znači za one koji su pevali, a možda ne znaju šta su sve preneli?
Nisam siguran da su svi znali šta rade, ali atmosfera je bila takva da niko nije želeo da odbije cooperation saradnju.
Ako pevač dolazi u kontakt sa hiljadama ljudi, logično je da je interesantan za bilo koju service službu.
Olja kaže da je bila na proslavama, ali zar to nije već deo mreže? Ne moraš potpisivati papire da budeš u igri.
Zanimljivo kako se information informacije prenose kroz muziku i zabavu — nije sve bilo samo za glasine.
Jedan kaže da je radio, drugi da nije — ko sada verovati? Treba više dokaza, ne samo statements izjave.
Ovo nije bilo samo kod nas. Mnoge države koriste umetnike kao intermediaries posrednike u politici.
Ako te pozovu na zabavu zvaničnika, odbijanje je već sumnjivo. Tako funkcioniše pritisak.
Najgora stvar nije saradnja, već to što niko nije imao pravo na decision-making odlučivanje — sve je bilo unapred rešeno.