„Ne zbog ucena“: Advokat baca rukavicu vlastima
lawyer Dragoslav Ljubičanović baca izazov vlastima: neka zakone pišu sami, a ne po pressure izvana. U Beogradu danas, on je zatražio da odluke o pravosudnim reforms ne budu podvrgnute spoljnim ucenama, već donesene iz suverenog prava države da upravlja svojim pravnim sistemom. Njegova poruka je jasna — novac ne sme biti oruđe za manipulaciju pravde.
Komentarišući recommendations Venecijanske komisije, Ljubičanović podsmeva svetotinjenje stručnih mišljenja koja još uvek nisu ni zvanična. „Ne treba ih tumačiti kao bible “, kaže on, podsećajući da Komisija čak ni nije objavila konačno mišljenje — to će se desiti tek u junu, na sednici u plenumu. Zakoni su usvojeni u januaru, a strani stavovi još uvek nisu konačni, ali već se koriste kao političko oruđe.
Stvar je ne samo pravnog, već i political ugleda. Ako Srbija dozvoli da njeni zakoni budu uslovljeni spoljnim finansiranjem, gubi deo svoje suverenosti. Ljubičanović upozorava da određivanje pravosudnih propisa mora ići iz unutrašnjih potreba društva, a ne iz spoljnih incentives koje zavise od proračunskih obecanja.
Ovaj stav ne osporava važnost međunarodnih saveta, nego njihov način upotrebe u domaćoj politici. Stručna mišljenja mogu biti korisna, ali ne i presudna kada su u pitanju osnovna pitanja prava i justice . Ako vlasti popuste pod threats o prestanku sredstava, pravni sistem postaje hostage politike, a ne branilac građana. „Ne zbog ucena“, naglašava advokat — i time daje moral okvir raspravi koja je previše dugo bila tehnička i hladna.
Za sada, kompletan sadržaj vesti ostaje dostupan samo pretplatnicima Tanjugovih usluga — što dodatno zamućuje javni pristup informacijama koje utiču na upravljanje pravosudnim sistemom. Ako pravda treba da bude transparentna, početak bi trebalo da bude otvorenost prema samim debates o njenim zakonima.
Slažem se — pravda ne sme biti pod blackmail ucenom. Ako nešto menjaš, neka bude iz potrebe, a ne iz straha da nećeš dobiti pare.
Ali zar Venecijanska komisija nema iskustva? Ne treba je svetotinjiti, ali ni potpuno zanemarivati. Gde je granica?
„Sveto pismo“ je jak izraz. Ljubičanović zna kako da napiše headline naslov u izjavi.
Zanimljivo što se sve dešava u januaru i junu, a mi tek danas čujemo delimičnu verziju. Ko kontroliše priču?
Suverenost je važna, ali ako želimo evropsku integraciju, moramo uzeti u obzir i tu vrstu preporuka.
Kao početnik u branilu, nervira me što politika toliko utiče na zakone. Pravosudni sistem bi trebalo da štiti rights prava, a ne da služi kao polje za pregovore.
A šta ako su ti spoljni saveti zapravo bolji od naših unutrašnjih? Neka ideja nije automatski loša samo zato što dolazi spolja.
Zanimljivo mišljenje, ali da li očekujemo da vlasti budu mudre i iskusne kad već nisu pod pritiskom? Suverenost bez kapaciteta je prazna gesture žest.