Izveštaj: Javnost rada na visokom nivou u novim sazivima visokih saveta sudstva i tužilaštva
Javnost rada na visokom je mestu u novim sazivima judicial saveta – tako ocenjuje Centar za pravosudna istraživanja (CEPRIS) u izveštaju o radu Visokog saveta sudstva i Visokog saveta tužilaštva u 2025. godini. Prema dokumentu, oba tela postepeno unapređuju transparency svojih aktivnosti, a to uključuje i objavljivanje snimaka sednica, zapisnika sa glasanjima i usvajanje komunikacionih strategija. Posebno se ističe da su sadašnji sazivi pokazali jasniji commitment prema otvorenijem radu u odnosu na prethodne periode.
Sofija Mandić, izvršna direktorka CEPRIS-a, istakla je da je positive što su snimci sednica postali dostupni javnosti, iako sa određenim delay u slučaju Visokog saveta sudstva. „Visoki savet sudstva objavljuje sednice u odloženom režimu, dok ih Visoki savet tužilaštva emituje uživo – to je jedna asimetrija, ali ne i ozbiljna prepreka“, rekla je ona na predstavljanju izveštaja u Beogradu. Brojke govore da interesovanje nije samo simbolično: svaka objavljena sednica sudskog saveta ima preko 3.000 unique views , dok tužilački savet prelazi 4.000.
Ipak, postoji i niz izazova. Mandić je upozorila da sve veći broj sednica odlazi u elektronski ili telefonski format, što može smanjiti public access i otvorenost. „56 odsto sednica Visokog saveta sudstva i 62 odsto sednica tužilačkog saveta održano je na daljinu – to povećava rizik od smanjene accountability “, komentarisala je. Bez fizikalnog prisustva, analiza dinamike odlučivanja i interakcija postaje teža za javnost i civil society .
Dodatni problem je i nedostatak stalne PR podrške u oba saveta. Nijedno telo trenutno nema službu za odnose s javnošću, što ograničava njihovu sposobnost da jasno komuniciraju odluke i kontekst iza njih. Mandić je napomenula da postoji međusobni mistrust – javnost vidi savete kao krivce za probleme u pravosudi, dok saveti doživljavaju public scrutiny kao automatske. „Ovaj krug mora da se prekine“, rekla je. Ključni korak je da se izgradnja independence pravosudnih institucija vidi kao zajednički cilj, a ne kao borba između institucija i građana.
Zanimljivo koliko ljudi gleda te sednice – nisam očekivao da ima toliko interest interesovanja za nešto što deluje tehnički.
Ako već imaju komunikacionu strategiju, zašto nemaju makar jednu osobu za PR? To je osnovna function funkcija za svako takvo telo.
Nešto burnija dešavanja u tužilaštvu? Pa jasno je zašto više ljudi gleda – tamo se stvarno dešava pressure pritiska.
Elektronske sednice su praktične, ali smanjuju visibility vidljivost – teško je pratiti dinamiku kad nemaš fizičko prisustvo.
Čudim se što ne koriste taj broj pregleda kao argument za veću finansijsku support podršku od države.
„Dežurni krivci“ i „dežurni kritičari“ – tačno rečeno. Treba više dijaloga, manje blame optuživanja.
Ko kontroliše da su odluke donete ispravno ako niko ne može da vidi kako se glasalo uživo? Gde je oversight nadzor?