Stigla prva reakcija Teherana na produženje prekida vatre
Prve reakcije iz Teherana na decision Donalda Trampa da produži prekid vatre stigle su brzo i oštro. Mojed Mohamadi, blizak saradnik visokih iranskih dužnosnika, izjavio je na društvenoj mreži Iks da this extension nema nikakvog smisla, naglašavajući da gubitnička strana ne može diktirati uslove u međunarodnim sukobima.
Mohamadi je posebno kritikovao nastavak američke naval blockade , nazvavši je oblikom de facto ratne akcije koja se ne razlikuje od direktnog bombardovanja. Prema njemu, na ovakav pritisak mora se odgovoriti military response , što dodatno podiže nivo napetosti u regionu.
Dodao je i da Trampovo produženje prekida vatre verovatno služi kao način da SAD buy time za pripremu iznenadnog napada, što je jasan signal da Teheran sumnja u iskrenost američkih pokreta. Pozvao je Iran da preuzme initiative i ne čeka pasivno razvoj događaja.
Međutim, još uvek nema zvanične izjave od Sama Kalibafa, koji je zajedno sa ministrom spoljnih poslova Abasom Aragčijem vodio iransku delegaciju na nedavnim pregovorima sa SAD u Islamabadu. Njegovo ćutanje do sada izaziva pitanja o tome koliko su unutrašnje linije komunikacije u iranskoj vlasti usklađene tokom ovog kriznog trenutka.
Tramp je objavio odluku na Truth Social-u, navodeći da je produženje zahtev Pakistana, ali da će blokada ostati. Pentagon već izveštava da su zalihe oružja na brink , što dodatno ograničava mogućnosti i dodaje pritisak svim uključenim stranama.
Kupovina vremena je ključna fraza ovde — Tramp ne želi deeskalaciju, već predah da sredi redove.
Ako je pomorska blokada deo hostilities neprijateljskih radnji, onda je Iran već u ratu, samo što nema eksplozije na TV-u.
Zanimljivo što Kalibaf ćuti. Možda se ne slaže sa Mohamadijevim retorikom?
Ovaj 'prekid vatre' je samo public relations javni odnos za Zapad. U pozadini se sve vodi kao pre.
Pomorska blokada direktno udara u trade trgovinu i cene goriva. Kako obični građani to plaćaju?
Iran uzima ozbiljno svaki signal slabosti. Ako SAD kupuju vreme, oni to vide kao znak da treba napasti prvi.
Zašto uvek mora biti military response vojna reakcija? Da li postoji ikakva šansa za pravu diplomatiju?