Svet se pretvara u lažni sjaj: Ove reči patrijarha Pavla zvuče jače nego ikad
Na Uskrs, kada se pravoslavni vernici okupljaju u hramovima, reči patrijarha Pavla o moral decay zvuče jače nego ikad. Njegova poslanica, puneća se dubokim warning , ne gubi na snazi ni decenijama kasnije. „Zar se svet ne pretvara u fabriku i tržište lažnog sjaja i prolaznih vrednosti?“, pitao je on, a danas to pitanje odjekuje u svakom ekranu, svakoj prodajnoj poruci, svakom trenutku koji zamenjujemo za privremeni sjaj.
Patrijarh Pavle nije govorio protiv napretka, već protiv gubitka human dignity . Njegova poruka bila je jednostavna: bez vere, ljubavi i pravde, ni najbogatiji svet ne može dati lasting meaning . On je apelovao na vaskrsenje ne tela, već duše — da svako prepozna u drugom čoveka, bez obzira na položaj, imetak ili moć. U vreme kad se uspeh meri brojem lajkova i bankovnim stanjima, njegova reč o inner hunger zvuči poput dijagnoze našeg doba.
Njegovi lični trenuci govore još više od propovedi. Kada ga je sveštenik ponudio vožnju u skupom automobilu, a on odbio, ne iz ponosa, već iz humility , to nije bio gest pokazivanja, već iskren izraz života u skladu sa verom. Isto tako, kada je kao mladić skočio u ledeni potok da spasi dete, znajući da može platiti životom, prikazao je pravu courage — onu koja ne traži kameru, već samo odgovor na potrebu.
Rođen 1914. godine u Kućancima, Gojko Stojčević — budući patrijarh — prošao je kroz ratove, bolesti i izazove, a ostao je čovek duboke faith i mudrosti. Delio je klupu sa Mešom Selimovićem, što sam nazivao simbolom zajedništva koje je nekad bilo svakodnevnica. Danas, kada se nacionalnost i vera često koriste kao oružje, njegova reč o prijateljstvu u klupi zvuči kao quiet protest protiv podela.
Njegova poslanica ostaje relevantna: dok se svet okreće ka materijalnom sjaju, duhovni prostor sve više blijedi. Ali upravo u tom tminu, njegove reči svetle — ne kao osuda, već kao call da se vrati ono što je najvažnije: čovek, njegova duša i veza s večnošću.
Najviše me pogodila ta priča s autom. Koliko nas danas bi dalo otkaz zbog takve principle principijelne odluke?
Svuda je sjaj, ali unutra — praznina. Ovo je tačno opisalo šta osećam svakog dana na poslu.
Zanimljivo kako je govorio o prirodi koja se buni protiv nasilja. Danas to vidimo svuda — klima, poplave... kao da nature priroda zaista uzvraća.
Rekao je da je bio u sredini između Srba, Hrvata i muslimana. A danas? Svi traže svoj ugao, svoj mikrofon. Gde je to zajedništvo gone nestalo?
Ljudi misle da je vera nešto staromodno. Ali kad vidiš kakav je uticaj imala na jednog čoveka — to nije religija, to je strength snaga.
Nisam vernik, ali ovo nije samo za vere. Ovo je o basic values osnovnim vrednostima koje svi treba da imamo.
„Samo u svetlosti Hristovih reči...“ — i danas to znači: bez smisla, ništa ne traje. Koliko nas to zaboravlja?
Kada je lekarima rekao da će preživeti, iako su dali tri meseca — to je bila vera u miracle čudo, ali i u snagu duha. Nije nas zavaravao, radio je.