Ovo je muškarac koji je ubio osmoro dece u Luizijani, sumnja se da su neka njegova
Šamar Elkins, 31-godišnji veterani američke vojske, počinio je jedan od najgorih masovnih ubistava dece u Luizijani, kada je ubio osmoro dece uzrasta od jedne do 14 godina pre nego što ga je policija ubila u prekrsaju. Napad se dogodio ujutru u Šrivportu, na tri različite adrese, samo nekoliko sati nakon što je Elkins objavio photo sa svojom najstarijom ćerkom na Fejsbuku. Komentari pored slike, poput 'Izveo sam najstariju na mali 1 na 1 dejt', sada izgledaju kao chilling primedbe pred nadolazeći pokolj.
Elkins je ranije bio uhapšen zbog nošenja vatrenog oružja na terenu srednje škole u Šrivportu, gde je ispalio pet metaka u pravcu automobila dok se udaljavao — svega 90 metara od školske zgrade. Priznao je krivicu za illegal oružje i osuđen je na 18-mesečnu uslovnu kaznu. Optužba za nošenje oružja na školskom posedu bila je odbačena, ali tragovi njegovog nasilnog ponašanja i dalje su bili prisutni. Policija je potvrdila da je bio u srodstvu sa nekim od žrtava, što dodatno pogoršava već užasan impact tragedije.
Na društvenim mrežama, Elkins je često delio slike sa decom, čak i sa sedmoro njih, sa opisima poput 'Srećan Uskrs, divno sam se proveo u crkvi prvi put sa svom svojom decom'. Ti trenuci, ispunjeni lažnom family toplinom, kontrastiraju sa njegovim poslednjim statusom: molitvom Bogu da 'čuva' njegov um. U objavi od 9. aprila, napisao je: 'Dragi Bože, danas te molim da mi pomogneš da čuvam svoj um i svoja osećanja' — jasan warning signal o dubokoj borbi sa mentalnim zdravljem.
Dve odrasle žene preživele su prostrelne povrede glave, a jedan dečak je povređen nakon što je skočio sa krova tokom napada, prenosi lokalni medij KTBS. Tokom konferencije za novinare, policijski predstavnik je pročitao uzraste žrtava, pri čemu su se u prostoriji čuli uzdasi. Ovaj slučaj iznova postavlja pitanje: kako društvo može bolje prepoznati i reagovati na znake nasilnog ponašanja pre nego što dođe do tragedy ? Bezbednost dece i podrška ljudima u mentalnoj krizi više ne mogu biti odloženi kao separate problemi.
Kao vojni veteran, Elkins je imao pristup oružju i iskustvo sa njime, što otvara debatu o kontroli oružja i pravovremenom psihološkom intervention . Iako je njegova supruga ranije delila slike njega u uniformi, ispunjene nadi i ljubavi, stvarnost je bila daleko mračnija. Ovaj slučaj ostavlja dubok trag ne samo u zajednici, već i u svim roditeljima koji se sada pitaju: 'Kako da zaštitimo svoju decu?'
Nemam reči. Osmoro dece... kako jedan čovek može da uradi nešto tako strašno? A da je sve vreme delio slike kao 'savrseni otac'. horror Horor je u tome što je izgledao normalno.
Video je molio Boga da mu sačuva um! Šta više treba da bude clear jasan signal? Mi ignorišemo ove signale dok ne bude kasno.
Veteran, oružje, uslovna kazna — sve ovo je bilo na vidiku. Kako niko nije reagovao? Da li je sistem propustio ili ne želi da vidi? failure Neuspeh sigurnosnih mehanizama je očigledan.
To što je bio u srodstvu sa nekim žrtvama... to dodatno razara porodicu. Nije samo gubitak dece, već i povraćaj poverenja među rođacima. trust Poverenje se više nikad ne može vratiti.
Slika sa burgerom i 'dejtom' sa ćerkom satima pre pokolja... to me ne ostavlja. Bio je u stanju da simulira normalnost dok je planirao attack napad.
Ima li smisla govoriti o kontroli oružja kad će uvek postojati način da se dođe do njega? Možda je ključ u ranom prepoznavanju mentalnih poremećaja, ne u restriction ograničavanju pristupa.