Zlatna prilika: novi naftovod bi mogao da reši muke oko Ormuskog moreuza
Novi naftovod između Iraka i Turske može postati golden opportunity za energetsku stabilnost i regiju i celog sveta, piše turski list Hurijet. Projekat, poznat kao naftovod Basra-Džejhan, omogućiće transport nafte iz južnih iračkih polja direktno ka turskoj luci na Sredozemnom moru, zaobilazeći Ormuski moreuz – jednu od najrizičnijih tačaka globalne energy supply .
Zbog stalne geopolitičke tension u vodama Ormuskog moreuza, gde iranska revolucionarna garda trenutno održava blokadu, sve jače raste potreba za alternativnim rutama. Direktor Međunarodne agencije za energetiku, Fatih Birol, izjavio je na forumu u Antaliji da ova instability ubrzava traganje za sigurnijim putevima za isporuku nafte. Prema njemu, ovaj gasovod ne bi pomogao samo Bagdadu u stabilnom izvozu, već bi i jačao ulogu Ankare kao ključnog energetskog hub .
Birol takođe upozorava da su mnogi energetski objekti u regionu, uključujući rafinerije i terminala za tečni prirodni gas (LNG), pretrpeli ozbiljnu damage . Ako se ova oštećenja ne poprave uskoro, aktiviranje ovih kapaciteta može potrajati dugo – posebno ako se naftna polja deaktiviraju, jer njihova rehabilitacija zahteva vreme i ogromne troškove.
Realizacija projekta zahteva jaku političku saradnju između Turske i Iraka, kao i međunarodno financing , uključujući doprinos evropskih zemalja koje imaju interes za diverzifikaciju izvora energije. Birol naglašava da će napor za pronalaženje alternativnih ruta, tehnologija i goriva nastaviti da raste – čak i ako moreuz ponovo bude otvoren.
Američka mornarica trenutno blokira saobraćaj oko iranskih luka sa obe strane moreuza, kroz koji prolazi oko 20 posto svetske oil supply . Iako SAD tvrde da nisu ograničile brodove trećih zemalja, Teheran zahteva ukidanje blokade. Ova situacija održava stalni pritisak na globalna tržišta i potencijalno otvara prostor za projekte kao što je Basra-Džejhan kao dugoročno rešenje.
Zanimljivo koliko jedna crisis kriza može da otvori priliku za infrastrukturni razvoj. Ali ko će platiti za taj gasovod – Turska ili Evropa?
Opet ista priča – SAD pravi haos, a onda tržište traži alternative routes alternativne rute. Ne treba nam još jedan energetski čvor pod pritiskom.
Ako se ovo realizuje, može značajno da smanji geopolitical risk geopolitički rizik za Evropu. Ali da li je Turska dovoljno stabilna da bude čvorište?
Jedva čekam da vidim da li će ovo stvarno poći napred. Već deset godina slušam o projektima koji nikad ne počnu.
Basra-Džejhan može biti game-changer igrač koji menja pravila, ali samo ako se izbegne korupcija i politički pritisak.
Šta ako Iran odluči da ugrozi i ovu rutu? Nije baš da je Turska toliko daleko.
Kako to da uvek mora nešto da eksplodira pre nego što se počne raditi na long-term solution dugoročnom rešenju?