Vučinić za ADRIU: Crnoj Gori treba da su prioritet žrtve, vlast da poštuje građane poslate da brane državu
Bivši ratni zarobljenici iz Crne Gore, koji su bili zatvoreni u logoru Lori u Hrvatskoj, postali su fokus novog javnog poziva za pravdu. pressure na današnju vlast raste nakon što je javno izražena zabrinutost zbog toga što država i dalje ne pruža adekvatno priznanje ni support ljudima koji su poslati da brane ustavni poredak bivše Jugoslavije. Vučinić, lokalni aktivista iz Nikšića, istakao je da je ovo ne samo lična tragedija već i pitanje nacionalnog dignity .
On je naglasio da su ti građani bili deo službene politike – poslati od strane tadašnje vlasti, uključujući lidera poput Đukanovića – ali su kasnije potpuno abandoned . "Ako ne poštujemo sebe, neće nas niko poštovati", rekao je, podsjećajući da ovi ljudi nisu bili dobrovoljci u ratu, već obični vojnici koji su followed orders . Mnogi su prošli kroz mučenja, a neki nisu preživeli. Danas, nema ni simboličnog ni materijalnog recognition za njihove porodice.
Filip Adžić, drugi javni govornik, dodao je da se ne radi samo o prošlosti, već o sadašnjem moralnom obligation . Iako događaji datiraju iz ranih 1990-ih, on smatra da država koja priznaje žrtve iz logora u Morinju mora da pruži istu pažnju i crnogorskim građanima zatvorenim u Lori. "Žrtva je žrtva", naglasio je, ističući da bi fokus na samo jednu stranu mogao da pretvori bol u political game umesto u iskrenu pomirbu.
Ovaj slučaj podseća na šire probleme u regionu – kako se bivše jugoslovenske države odazivaju na nasleđe rata. Dok neke imaju formalne mehanizme za compensation i dokumentovanje patnje, Crna Gora još uvek nema doslednu politiku. Zanemarivanje ovih slučajeva može da utiče na međunarodno trust i unutrašnju unity . Gradjani očekuju da današnja vlast ne bude pasivna kada je reč o ljudskim životima.
Zašto se ovo ne rešava godinama? Ako imamo support podršku za druge žrtve, moramo imati i za svoje.
Vučinić je u pravu — ovo je pitanje dignity dostojanstva, a ne političke koristi. Država ih je poslala, treba da ih i poštuje.
Svaki put kad čujem o Lori, stisne mi se srce. Ti ljudi nisu bili ratni zločinci, već obični momci koji su followed orders pratili naređenja.
A šta sa Hrvatskom? I oni imaju odgovornost, ali naša vlast ne sme da bude passive pasivna samo zato što je rat bio komplikovan.
Danas imamo ministre čiji su roditelji bili u tim ratovima. Ako oni ne mogu da donesu decision odluku, ko može?
Ovo nije pitanje ko je bio u pravu, već da li imamo humanity ljudskost da priznamo bol. Bez toga, nema ni pomirbe.