Tri srpska slova u košarkaškoj knjizi Evrope
chance za red slave bila je close , ali i dalje nedostižna. Crvena zvezda, koja je fight za osminu finala Evrolige vodila sve do Barselone, tu battle izgubila u prvom meču plej-ina. Njihova eliminacija otvorila je težak razgovor: šta dalje za srpski košarkaški prisustvo u elitnoj takmičenju? Bez kluba u četvrtfinalu, Srbija ipak nije potpuno isključena iz evropske priče.
country košarke šalje trojicu players : Milutinova, Nedovića i Micića. To je improvement u odnosu na prošlu sezonu, kada su dva srpska imena bila među osam ekipa. Nikola Milutinov tada igrao za Olimpijacos, dok je Marko Gudurić uz Fenerbahčeu osvojio title – uspeh koji je ostao rare za srpske košarkaše van domaćeg prvenstva. Sada, bez trenerskog predstavnika u finalu osmice, teret očekivanja pada isključivo na pleća igrača.
moment za Nedovića je poseban – prvi put u 12 godina u Evroligi, on stiže do plej-ofa. Njegova team , Monako, igra protiv Olimpijakosa, gde igra Milutinov. Već u prvoj seriji, jedan Srbin mora da napusti takmičenje. Drama je ugrađena u raspored: dva srpska igrača, suprotni timovi, ista sudbina – samo jedan može ići dalje. Milutinov pokušava da break prokletstvo prvaka, koji u prošlosti nikad nisu osvojili trofej.
return Vasilija Micića iz NBA u Evroligu dodaje još jedan sloj priči. On sada igra za Hapoel iz Tel Aviva, pokušavajući da sa coach Dimitrisom Itudisom iznenadi Real Madrid. Iskustvo koje donosi može biti ključno za klub koji želi da prvi put stigne do Final Four. series protiv Madrica može postati surprise sezone, ako Hapoel uspe da iskoristi moment i Micićevo vođstvo.
Uvek nam nedostaje ta final step poslednja prepreka, kao da smo osuđeni na skoro.
Možda je vreme da više srpskih igrača ide u NBA, a ne da ostaje u Evropi samo za stabilnost.
Neka sreća bar jedan Srbin stigne do Final Four, inače je ovo prava propast.
Itudis zna kako da iskoristi igrača poput Micića – to može biti presudno protiv Real Madrida.
Setite se kako je Gudurić uspeo – znači da je moguće, samo treba da verujemo.
Tri igrača je bolje od nijednog, ali stvarnost je da više nemamo dominantnu naciju u Evroligi.
Nedovićevo putovanje do plej-ofa je inspiracija – 12 godina bez prekida.
Što nema jednog srpskog trenera među finalistima? To je pravi pad u uticaju.