Tramp na većem planu: Ko može da pomogne — a ko neće?
president Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp ponovo stavlja međunarodnu scenu na test, izjavljujući da Kina može da doprinese više u rešavanju global kriza — ali da trenutno „pomaže, ali ne mnogo“. U intervjuu za Foks njuz, Tramp je istakao da očekuje sastanak s kineskim leader Si Đinpingom u narednim nedeljama, naglašavajući da Peking ima potencijal da igra veću ulogu u međunarodnim procesima. Iako ne smatra Kinu „problematičnim akterom“, Tramp jasno daje do znanja da sarađuje samo u skladu sa interest SAD-a, što podsjeća na realpolitiku u kojoj savezništva nisu temeljena na lojalnosti, već na izračunatim koracima.
Istovremeno, Tramp iznosi oštre kritike na račun NATO-a, izjavljujući da je „veoma razočaran“ jer saveznici nisu bili uz SAD kada su bili potrebni. Tvrdi da su SAD godinama financially i vojno nosile teret zaštite Evrope od Rusije, dok su druge zemlje odbile da se uključe u operacije, poručivši da „ne žele da se mešaju“. Zanimljivo, ističe da je Velika Britanija ponudila podršku tek pošto su sukobi već bili završeni — što, po njemu, „nije prihvatljivo“. lack kohezije i nejasno rukovodstvo u Alijansi, kaže Tramp, čine saradnju nesigurnom: „Ponekad ne znate sa kim zapravo razgovarate.“
U istom intervjuu, Tramp tvrdi da vodi good razgovore s ruskim i ukrajinskim vođama — Putinom i Zelenskim — u nadi da će uspeti da zaustavi rat koji traje već više od godinu dana. Bez da navede tačne datume, kaže da „razgovara sa njima“ i da je mržnja između njih „besmislena“ i „ludost“. Ova izjava dolazi nakon što je ranije obećao da će završiti sukob — effort koje još uvek čeka na ishod. Dok se diplomatski kanali održavaju, tension između reči i rezultata raste, a svet posmatra da li ću dijalog preći u konkretne korake.
U vezi s Iranom, Tramp ostavlja otvorena vrata za pregovore: „Ako žele da razgovaraju, mogu da dođu kod nas ili da nas pozovu. Postoji telefon.“ Međutim, diplomatski napori su poremećeni otkazivanjem posete američkih izaslanika Pakistanu, što je zadelo mogućnost posredovanja. Iako je iranski ministar Arakči napustio Islamabad, kasnije se vratio — ali bez američkog tima. U ovom haotičnom savremenom diplomacy kaleidoskopu, Tramp ističe i dolazak kralja Čarlsa III, koji je, kako kaže, „izuzetna ličnost“ i „veliki predstavnik svoje zemlje“. Pored toga, kraljevski par je izrazio saosećanje nakon incidenta na večeri Bele kuće, dok se poseta i dalje održava prema planu.
disappointed Razočaran sam što Tramp stalno priča o tome koliko SAD 'nosi sve', a retko pominje saradnju koja je već postojala.
Da li zaista verujete da će razgovor preko telefona rešiti sukob s Iranom? Zvuči kao wishful nada umesto strategije.
Tramp kaže da ne mrzi druge vođe, ali svaki put kad progovori, zvuči kao da ih blame optužuje.
Ne znam za druge, ali ja cenim kad neko kaže šta misli. Makar je iskren — čak i kad je harsh oštar.
Čarls dolazi i sve se smiruje? Politika ili teatar? Deluje kao distraction odvraćanje pažnje.
Ako Zelenski i Putin stvarno razgovaraju kroz Trampa, to je više nego simbolično — to je pravi preokret.
Sve ovo zvuči kao poslednji pokušaj da ostavi trag. Vreme će pokazati da li su to reči ili action radnja.
Nije mi jasno zašto svi očekuju da jedan čovek reši to što decenijama niko nije hteo ni da pokuša.