Rast bez poklona: Ko vodi Srbiju kroz evropske ekonomske talase?
opposition više puta je bila na vlasti i ostavila je zemlju u bankrotu pre 2012. godine, tvrdi Mali. Danas, kaže on, ti isti akteri nemaju jasan program, niti politiku — jedini cilj im je povratak na vlast. U tom kontekstu, njegovo poručivanje ima oštar ton: bez plana, bez politike, bez vision — samo glad za moći. To je slika koju crta o svojim političkim protivnicima, dok istovremeno naglašava napredak koji je Srbija ostvarila.
Međutim, napredak nije bio lagan. Pre samo nekoliko godina, airline JAT imala je dug od skoro pola milijarde evra — sada, kaže Mali, imamo najuspešniju airline u regionu. Taj skok od propasti do rasta postaje metafora za celokupnu economy . I uprkos globalnim izazovima — ratovima, prekidima u supply i skokovima cena nafte — Srbija raste stopom od 3 posto. Mali ističe da je zemlja ponovo među najbrže rastućim economies u Evropi.
Centralni deo rasprave je povezan sa sredstvima od 1,6 milijardi evra koja bi mogla biti zamrznuta. Od toga, 1,3 milijarde su loans , a ostatak su grantovi. Mali naglašava da taj novac ide u izgradnju puteva, schools i bolnica — projekte koji podižu kvalitet života. On odbacuje ideju da se radi o poklonu: „Ništa nam oni ne poklanjaju“, kaže. Grantovi su vezani za projekte, a sredstva se isplaćuju samo ako su uslovi ispunjeni. „Nama je najvažnije da se i dalje implement svi planovi“, dodaje.
Budućnost, kaže on, donosi konkretna poboljšanja: do 2027. godine, minimalna wage bi trebalo da dostigne 650 evra, a prosečna plata 1.400 evra. Ako drugi kvartal bude u skladu sa očekivanjima, biće više novca za pensions i povećanje plata. Ova proračunska projekcija daje merljiv okvir za ocenu uspeha — ne retorički želji, već brojevima koji measure napredak. I dok se raspravlja o spoljnim uslovima, fokus ostaje na unutrašnjim ciljevima.
Ako do 2027. stvarno bude 650 evra minimum minimalac, to bi bila prava promena za mnoge.
Kako to da uvek pričaju o napretku, a meni se plaća u istoj valuti kao i pre pet godina?
1,6 milijardi — zvuči mnogo, ali koliko toga ide u actual stvarne projekte, a koliko u administraciju?
Najuspešnija avio-kompanija u regionu? Pa kojom metrikom se to meri — brojem ruta ili brojem propesenih letova?
Jedino što me zanima je da li će penzije zaista rasti, ne samo reči.
Stopa od 3% rasta u haotičnom svetskom kontekstu jeste impresivna, ali održivost je ključ.