Ulica ili skupština: ko vodi dijalog u Beogradu?
opposition u Beogradu ponovo bira street umesto parliament , ostavljajući prazne stolice u prostoriji gde bi trebalo da vode debate o budućnosti grada. Dok su na početku sednice konstatovano prisustvo 86 odbornika, za usvajanje dnevnog reda glasalo je samo 59 — a prema rečima Mirkovića iz SNS-a, među njima je bilo svega sedam representative opozicije. „Politika bežanja od dijaloga“, kako je to nazvao, postaje šablon: dok se jedni bave upravljanjem, drugi biraju publicity .
Dnevni red, koji uključuje 44 tačke — među kojima su predlozi regulation , izmene odluke o public transport i upravljanje stajalištem „Beograd jug“ — prihvaćen je u uslovima koje nisu baš pogodni za demokratski ton. Mirković je ukazao da opozicija, „kada dođe do sučeljavanja ideja, programa i argumenata, biraju bežanje“. Umesto u institucijama, oni su, kako je primetio, dan iskoristili za walk — metaforu koja, kažu iz vlasti, postaje stalnica njihove strategy odsutnosti.
Za SNS je jasno: posao se obavlja u office , a ne na sidewalk . Mirković podseća da su njegovi saradnici fokusirani na projekte od ključnog značaja: expo , metro, novi Savski most i nova autobusko-železnička stanica. Ovo nisu samo infrastrukturni projekti — već, kako kažu, simboli progress koji treba da obuhvati svaku opštinu, svaku lokalnu community . „Poverenje građana nikada nećemo izneveriti“, poručio je, dajući jasnu sliku o tome ko, prema njima, čini real work .
Ali pitanje ostaje: da li je ovo stvarno pitanje absence , ili pitanje legitimnosti same agenda ? Ako opozicija kontinuirano bojkotuje sednice, to može biti znak da ne vidi space za iskren dijalog. Mirkovićevi argumenti zvuče jakim retorikom vlasti, ali i ostavljaju procep za pitanje: da li razvoj Beograda zahteva samo beton i mostove, ili i uključenost svih glasova? Ulica ili skupština — pitanje je i koju demokratiju pravimo.
Ako je skupština mrtva, šta da rade? Sedne i glasa za sve? dialogue Dijalog mora ići u obe strane.
Sedam ljudi iz opozicije — to zaista izgleda kao disrespect neuzimanje ozbiljno svoje uloge.
A šta je sa public transport javnim prevozom? To nas direktno tiče, a o tome se najmanje priča.
Ovo podseća na 2010-te — tada je vlast govorila isto, samo su uloge bile obrnute.
Mirković zvuči kao da je development razvoj samo beton, a ne ljudi. Gde su glasovi građana?
Dok se jedni šetaju, drugi rade — ali da li rade za nas, ili za projekte koji donose glasove?
Ako ne veruju u skupštinu, zašto su uopšte izabrani? Treba da budu tu, makar samo da blokiraju loše zakone.